Mnogo prije nego što je postao jedno od najprepoznatljivijih političkih imena na prostoru nekadašnje Jugoslavije, Josip Broz prošao je kroz godine koje su ga oblikovale daleko od državničkih govornica: kroz ilegalni partijski rad, policijsko praćenje, hapšenja i zatvorsku kaznu koja je trajala godinama. Upravo taj period, od kraja dvadesetih do prve polovine tridesetih godina, danas je među najbolje dokumentovanim dijelovima njegove predratne biografije.
U fokusu su godine u kojima je Broz djelovao među zagrebačkim radnicima, bio izložen pritisku tadašnje vlasti, služio kaznu u Lepoglavi i Mariboru te upoznavao ljude koji će kasnije imati važna mjesta u komunističkom pokretu. Nakon izlaska na slobodu 1934. ponovo je ušao u ilegalu, a tada je počeo koristiti ime Tito, koje će kasnije u potpunosti obilježiti njegov politički put.
Oko njegovog identiteta decenijama su kružile različite priče, uključujući i tvrdnje da navodno nije bio osoba rođena u Kumrovcu. U pojedinim verzijama povezivan je s Rusijom, Poljskom, obavještajnim strukturama i različitim tajnim društvima. Međutim, takve teorije nisu potkrijepljene uvjerljivim istorijskim dokazima koji bi mogli stajati uz sačuvanu dokumentaciju o njegovom stvarnom životnom i političkom putu.
Mnogo čvršću osnovu nude godine u kojima je Broz radio kao metalski radnik i bio aktivan u tada ilegalnoj Komunističkoj partiji Jugoslavije. Njegova zaposlenja, partijski zadaci, sudski postupci i zatvorske kazne ostavili su trag u arhivima i biografskim prikazima, pa se upravo kroz te izvore može pratiti njegov uspon mnogo prije nego što je postao poznat pod imenom Tito.
Zagreb kao središte političkog uspona
Prije intenzivnijeg političkog rada u Zagrebu, Broz je mijenjao mjesta boravka i zaposlenja. Dio života proveo je i u Velikom Trojstvu kod Bjelovara, gdje je njegova porodica pretrpjela veliku tragediju nakon smrti dvoje djece. Taj lični gubitak obilježio je njegovu raniju biografiju još prije najtežih političkih progona, u trenutku kada se sve snažnije uključivao u radnički i komunistički pokret.
Tokom 1927. njegov politički angažman među radnicima postajao je sve izraženiji. Komunistička partija Jugoslavije tada je djelovala ilegalno, a njeni aktivisti bili su pod stalnim nadzorom i često izloženi sudskim postupcima. Broz je iste godine završio pred sudom i dobio zatvorsku kaznu, ali ni to ga nije udaljilo od politike.
Po povratku je nastavio djelovati u zagrebačkoj partijskoj organizaciji. Unutar same KPJ tada su postojale ozbiljne podjele između različitih struja, a prema biografskim prikazima Broz se uključivao u pokušaje da se unutrašnji sukobi prevaziđu i da se organizacija među radnicima učvrsti. To ga je dodatno izlagalo pažnji policijskih vlasti, jer njegovo ime više nije bilo vezano samo za radnička okupljanja nego i za ilegalnu političku mrežu.
U takvim okolnostima 1928. godina donijela je prekretnicu. Politička kriza, demonstracije u Zagrebu i pojačani pritisak na opozicione i ljevičarske krugove doveli su do toga da Broz bude uhapšen početkom avgusta. Nekoliko mjeseci kasnije uslijedila je i presuda koja će zauzeti važno mjesto u njegovoj ranoj biografiji.
Pet godina robije i susret s Mošom Pijadom
Godina 1928. bila je politički krajnje napeta. Nakon krvavih događaja u Narodnoj skupštini i ubistva predstavnika Hrvatske seljačke stranke, u Zagrebu su organizovane demonstracije protiv režima. Broz je učestvovao u njihovom organizovanju, a njegovo ime pojavljivalo se i na političkim materijalima kojima su radnici pozivani na proteste. To je bio jedan od razloga zbog kojih je policija reagovala brzo i odlučno.
Kaznu je od 1929. počeo služiti u Lepoglavi. Zatvor za njega nije značio potpuni prekid kontakta s komunističkim pokretom, jer su se iza rešetaka nalazili i drugi politički osuđenici. U takvom okruženju zatvorski dani postajali su više od puke izolacije: bili su i prostor za razgovore, razmjenu iskustava i održavanje ideoloških veza koje će kasnije imati svoje posljedice.
Među ljudima koje je Broz tada susreo bio je i Moša Pijade, već poznati komunistički aktivista. Pijade je prije intenzivnijeg političkog angažmana studirao slikarstvo i bavio se novinarstvom, a zbog komunističkog djelovanja od sredine dvadesetih godina služio je dugogodišnju zatvorsku kaznu. Njihov susret u zatvoru kasnije će biti prepoznat kao dio šire mreže odnosa koja je oblikovala komunistički pokret.
Boravak u zatvoru nije prekinuo Pijadin intelektualni i politički rad. Broz, Pijade i drugi komunisti koristili su vrijeme za razgovore o stanju Partije, načinu organizovanja i mogućnostima budućeg djelovanja. U tom zatvorskom periodu nastajale su i priče o Pijadinim crtežima i portretima drugih zatvorenika, što je bilo povezano s njegovim ranijim umjetničkim obrazovanjem.
Maribor, povratak u ilegalu i ime Tito
Lepoglava je u Brozovom životu dobila značaj koji je prevazilazio samo odsluživanje kazne. U zatvorskom okruženju uspostavljao je i produbljivao veze s ljudima koji će kasnije igrati važne uloge u komunističkom pokretu. Biografski podaci potvrđuju da su se njegovi i Pijadin putevi mogli ukrstiti upravo u tom periodu, a to zatvorsko iskustvo postalo je dio šire političke mreže koja će kasnije dobiti mnogo veći domet.
Početkom tridesetih Broz više nije ostao u Lepoglavi. Premješten je u Maribor, gdje je nastavio služiti kaznu u još strožim zatvorskim okolnostima. Javnog političkog rada, kakav je poznavao u Zagrebu, više nije moglo biti, pa se njegovo djelovanje svodilo na zatvoreni prostor i na kontakte koje je bilo moguće održavati pod takvim pritiskom.
Kada je višegodišnja kazna istekla, Broz nije odmah dobio slobodu u punom smislu te riječi. Još neko vrijeme nalazio se pod nadzorom vlasti, a nakon izlaska iz zatvorskog sistema vraćen je u rodni kraj. Godine 1934. nakratko je ponovo boravio u Kumrovcu, gdje su mu vlasti ograničile kretanje i odredile boravak.
Ta ograničenja nisu ga odvojila od politike. Komunistička aktivnost pod pravim imenom bila je rizična zbog zabrana i policijskog nadzora, pa Broz ubrzo ponovo ulazi u ilegalnu partijsku mrežu. Napušta sredinu u kojoj je bio lako prepoznatljiv i nastavlja djelovati u konspirativnim uslovima, gdje su pseudonimi imali praktičnu ulogu u zaštiti identiteta i političkoj komunikaciji.
U narednim godinama taj će pseudonim sve snažnije potiskivati prezime Broz u političkom i javnom prostoru. Čovjek koji je nekoliko godina ranije u Zagrebu bio hapšen kao ilegalni komunista, a zatim petogodišnju kaznu služio u Lepoglavi i Mariboru, krenuo je prema novoj fazi političkog života. Ime Tito tada je još pripadalo svijetu ilegale, a ne državničkoj ulozi s kojom će kasnije biti povezano.
Zbog toga period između zagrebačkih aktivnosti, zatvorske kazne i povratka u ilegalu ostaje jedna od najvažnijih veza između Brozovog ranog radničkog života i kasnije političke karijere. Sačuvani podaci iz tih godina omogućavaju da se taj put prati kroz hapšenja, presude, zatvore i partijske kontakte, a ne kroz kasnije nastale priče bez uporedive istorijske potvrde.
Kada je 1934. napustio ograničenja života u rodnom kraju i ponovo se uključio u ilegalnu partijsku mrežu, iza njega su već stajale godine političkih sukoba s vlastima, višegodišnja robija i poznanstva sa ljudima poput Moše Pijade. Pred njim je tek bio period u kojem će ime Tito prestati biti samo pseudonim korišten u konspirativnom radu i postati ime pod kojim će Josip Broz kasnije biti poznat širom Jugoslavije i svijeta.
