Djevojka iz Pertha stigla je u bolnicu teška svega 27,3 kilograma, a ono što je ljekarski tim zatekao početkom aprila 2021. otvorilo je i medicinska i pravna pitanja koja i dalje prolaze kroz sudsku proceduru. Pred Okružnim sudom Zapadne Australije izneseni su detalji o njenom odrastanju, školovanju kod kuće, strogo kontrolisanom životu i ranijim upozorenjima ljudi koji su primijetili da je izrazito mršava.
Na prvom pregledu utvrđeno je da je djevojka visoka oko 147,5 centimetara, a medicinski nalazi pokazali su težak oblik neuhranjenosti. Nakon što je upućena u Dječiju bolnicu u Perthu, počelo je liječenje koje je trajalo 50 dana. Tokom tog perioda dobila je oko sedam kilograma, a zabilježen je i porast visine od 3,4 centimetra.
Ipak, priča nije ostala samo na bolničkim nalazima. Sudski spisi, prema navodima iznesenim tokom postupka, ukazuju da su zabrinutost zbog njenog izgleda i fizičkog stanja ranije izražavali i ljudi iz njenog plesnog okruženja. Plesna instruktorica je o niskoj tjelesnoj težini razgovarala s njenom majkom, a kasnije su i druge osobe prijavljivale ono što su primijetile nadležnim službama.
Prema informacijama predstavljenim u sudnici, djevojka je bila jedino dijete u porodici i školovala se kod kuće. Njena svakodnevica bila je snažno vezana za porodični dom, dok su kontakti s ljudima izvan porodice bili ograničeni. Kao jedna od rijetkih aktivnosti izvan kuće bio je ples, upravo ono okruženje u kojem su drugi prvi put počeli ozbiljnije govoriti o njenom izgledu.
Život pod snažnim roditeljskim nadzorom
Sud je, prema navodima iz postupka, dobio sliku djetinjstva i adolescencije koja je bila gotovo u potpunosti oblikovana unutar porodičnih zidova. Djevojka je hranjena prema strogo veganskom režimu, a njen kontakt sa spoljnim svijetom bio je znatno manji od onoga što bi se očekivalo za tinejdžerku u toj dobi.
U takvom okviru, svako zapažanje ljudi izvan porodice dobija dodatnu težinu, jer je upravo njima bilo najlakše da vide promjene na njenom tijelu.
Tokom postupka navedeni su i detalji koji oslikavaju koliko je njena svakodnevica bila kontrolisana. Prema tim navodima, gledala je dječije televizijske programe, a za 17. rođendan dobila je Barbiku. Majka je, kako je rečeno u sudu, određivala i koliko dugo pere zube te kada može završiti pojedine dnevne aktivnosti.
Takvi detalji nisu bili važni samo zbog slike porodične rutine, nego i zato što su se uklapali u šire pitanje koliko je djevojka uopće imala autonomije.
S druge strane, u sudu je predstavljeno i da njeni školski zadaci i sposobnost sviranja klavira nisu ukazivali na kognitivne poteškoće. Taj podatak je bio važan jer je postupak bio usmjeren prvenstveno na fizičko stanje, ali i na okolnosti u kojima je porodica upravljala njenim životom. Time se pokušava razdvojiti pitanje njenog mentalnog i obrazovnog razvoja od ozbiljne neuhranjenosti koja je utvrđena u bolnici.
Prema izvještaju o suđenju, plesna instruktorica je već ranije razgovarala s majkom o njenoj tjelesnoj težini, ali je tada dobila odgovor da je kćerka dobro. Kasnije su i druge osobe iz istog kruga prijavile svoje zabrinutosti. To je postalo važno u sudnici jer se postupak ne bavi samo onim što je medicinski potvrđeno, nego i pitanjem zašto je stručna procjena potražena tek kada je djevojka bila gotovo punoljetna.
Pred sudom je navedeno da su socijalne službe pokušavale organizovati pregled i utvrditi pravo zdravstveno stanje djevojke. Taj pokušaj pokazuje koliko je teško procijeniti situaciju djeteta kada je njegov život gotovo potpuno zatvoren u porodični okvir, a signal dolazi samo od ljudi koji ga povremeno viđaju izvan kuće. U ovom slučaju upravo je takav krug upozorenja postao dio dokaznog materijala.
Kada je pregled napokon obavljen početkom aprila 2021. godine, ljekarka je, prema izvještaju, bila ozbiljno zabrinuta. Roditeljima je savjetovano da djevojku odmah odvedu u bolnicu, gdje su uslijedile dodatne pretrage i plan liječenja prilagođen njenom stanju. Medicinski tim utvrdio je četvrti stepen neuhranjenosti, a obnova tjelesne mase morala je biti vođena pod strogim nadzorom.
U bolnici je uvedena i nazogastrična sonda, a liječenje je trajalo sedmicama. Tokom 50 dana boravka u ustanovi, njeno stanje je pratilo medicinsko osoblje i bilježilo napredak koji je bio spor, ali vidljiv. Dodatne težine i porast visine nisu promijenili samo brojke u kartonu, nego su pokazali koliko je tijelo reagovalo kada je konačno dobilo stručnu pomoć.
Medicinski podaci otišli su i korak dalje od same neuhranjenosti. Ljekari su utvrdili da djevojka nikada nije dobila menstruaciju, iako je bila u pubertetskoj dobi. U dokumentaciji koja je pratila njen prijem u bolnicu roditelji su, prema izvornom izvještaju, naveli da ima 14 godina, iako je u stvarnosti bila neposredno pred 17. rođendan. Taj nesklad kasnije je dobio i zasebnu pravnu dimenziju.
Otac je kasnije priznao krivicu za izmjenu izvoda iz matične knjige rođenih. To priznanje je važan dio predmeta, ali ne znači da su zatvorena sva druga pitanja koja su otvorena pred sudom. Roditelji su, prema izvornom izvještaju, odbacili optužbe koje se odnose na neodgovorno ponašanje prema djetetu i izjasnili se da nisu krivi.
Zbog toga se ovaj slučaj ne čita samo kroz jedan medicinski pregled. On uključuje duži niz okolnosti: život pod nadzorom, školovanje kod kuće, ograničene kontakte, veganski režim ishrane, upozorenja ljudi koji su je viđali izvan porodice i tek naknadno organizovan pregled. U takvom sklopu, svaki detalj dobija težinu, jer pokazuje kako je do hospitalizacije došlo tek nakon što je stanje već postalo ozbiljno.
Sud sada razmatra odgovornost roditelja i okolnosti koje su prethodile prijemu u bolnicu, dok medicinski dio priče ostaje najjasnije dokumentovan. Teško neuhranjena tinejdžerka, bolnički tretman i vrijeme izgubljeno prije nego što je pomoć stigla čine jezgru predmeta koji je uznemirio i stručnjake i ljude koji su je ranije pokušali upozoriti porodicu.
Nakon 50 dana liječenja, djevojka je izašla iz bolnice sa većom tjelesnom masom i vidljivim oporavkom, ali i dalje ostaje u centru postupka koji treba razjasniti šta se dešavalo prije nego što je konačno pregledana. U sudnici je ostala slika djeteta čiji je život bio gotovo potpuno zatvoren, a pomoć je stigla tek onda kada su posljedice već bile ozbiljno vidljive na njenom tijelu.
