Oglasi - Advertisement

Od 1. januara 2027. godine žene u Federaciji BiH ulaze u novu fazu penzijskog sistema: za izuzetnu prijevremenu starosnu penziju bit će potrebne najmanje 60 godina života i 35 godina staža osiguranja, što znači da se uslovi dodatno pooštravaju u okviru već ranije utvrđenog prijelaznog perioda.

Riječ je o promjeni koja ne dolazi naglo, nego kao dio dugoročnog usklađivanja penzionog sistema sa demografskim kretanjima i finansijskim pritiscima na fondove osiguranja. Iako se u javnosti često fokus stavlja na samu starosnu granicu, jednako važan dio priče jeste staž osiguranja, jer upravo kombinacija ta dva uslova odlučuje ko može ranije napustiti tržište rada, a ko će morati čekati redovnu starosnu penziju.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

U praksi, ovo znači da žene koje planiraju penzionisanje moraju mnogo ranije računati na to kako će izgledati njihov radni vijek, koliko će staža imati i kakav će im biti konačni obračun primanja. Odluka nije samo administrativna, nego i finansijska, jer prijevremeni odlazak u penziju nosi trajno umanjenje iznosa koji će korisnica primati svaki mjesec.

Kako izgledaju prijelazna pravila do 2027. godine

Prema važećem prijelaznom rasporedu, tokom 2026. godine žene će pravo na izuzetnu prijevremenu starosnu penziju moći ostvariti sa najmanje 59 godina i šest mjeseci života i 34 godine i šest mjeseci staža osiguranja. Već od početka 2027. ta granica raste za dodatnih šest mjeseci, što je nastavak modela postepenog prilagođavanja koji je uveden Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije BiH još 2018. godine.

Takav pristup osmišljen je tako da se uslovi ne mijenjaju naglo iz godine u godinu, nego da se sistem uskladi kroz duži period. Zbog toga se i starosna dob i staž osiguranja pomjeraju u istom ritmu, pa svaka naredna godina donosi blago strožiji prag za one koje žele ranije u penziju. Taj ritam promjena traje sve do kraja predviđenog prelaznog perioda.

Za žene koje su blizu odlaska iz radnog odnosa, ovakva pravila imaju vrlo konkretan značaj. Nije dovoljno samo ispuniti jedan uslov, poput godina života, nego je potrebno istovremeno imati i propisani staž. Zato se provjera radne knjižice, staža osiguranja i ranijih uplata sada pretvara u obavezan korak za sve koje žele izbjeći neprijatna iznenađenja pred sam kraj radnog vijeka.

Ono što ovu temu čini posebno osjetljivom jeste činjenica da se posljedice prijevremenog odlaska ne završavaju samim danom penzionisanja. Umanjenje penzije ostaje trajno i prati korisnicu tokom cijelog perioda korištenja prava, pa se odluka ne može donositi olako. To je razlog zbog kojeg se u ovakvim slučajevima sve češće traži detaljan uvid u buduća primanja prije podnošenja zahtjeva.

Koliko se penzija umanjuje i zašto je to važno

Zakon predviđa da se za svaki mjesec ranijeg odlaska u izuzetnu prijevremenu starosnu penziju iznos penzije umanjuje za 0,333333 posto. To znači da se razlika između ranijeg i kasnijeg odlaska ne vidi samo na papiru, nego direktno na mjesečnom računu koji penzionerka dobija. Ovo umanjenje ne prestaje automatski ni kada osoba navrši 65 godina, što dodatno pojačava njegov dugoročni efekat.

Nasuprot tome, oni koji rade i poslije 65. godine imaju pravo na povoljniji obračun. Za svaki mjesec kasnijeg odlaska u penziju predviđeno je uvećanje od 0,166666 posto. Time sistem jasno favorizira duži ostanak u svijetu rada, ali istovremeno ostavlja mogućnost onima koji zbog zdravstvenih, porodičnih ili profesionalnih razloga žele ranije okončati karijeru da to i učine, uz cijenu manjeg mjesečnog primanja.

Upravo taj primjer pokazuje zašto je svaka odluka o odlasku u penziju ujedno i budžetska odluka. Za domaćinstva koja već žive pod pritiskom troškova režija, hrane i lijekova, i razlika od nekoliko desetina maraka može biti značajna, a kamoli smanjenje od petine planiranog primanja. Zbog toga se sve više pažnje posvećuje informisanju građana o tome koliko radnog staža imaju i kako će se njihov budući status obračunavati.

Ova vrsta planiranja posebno je važna za žene koje su radni vijek provele u sektorima s nižim platama ili prekidima u stažu. U takvim slučajevima razlika između ranijeg i redovnog odlaska u penziju može biti presudna za kvalitet života nakon prestanka rada. Zato stručni savjeti i provjera podataka kod nadležnih institucija postaju važniji od samog formalnog ispunjavanja godina života.

Šta ostaje nepromijenjeno i do kada traju pravila

I dok se uslovi za izuzetnu prijevremenu penziju postepeno pooštravaju, pravila za redovnu starosnu penziju ostaju drugačija. Ta prava se i dalje ostvaruju sa 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, a postoji i mogućnost penzionisanja sa 40 godina staža, bez obzira na godine života. Upravo ta razlika između redovne i prijevremene penzije ostaje jedna od najvažnijih stvari koje osiguranici moraju razumjeti.

Prema sadašnjem rasporedu, posljednja godina u kojoj će žene moći koristiti izuzetnu prijevremenu starosnu penziju bit će 2036. Tada će biti potrebno najmanje 64 godine i šest mjeseci života te 39 godina i šest mjeseci staža osiguranja. To je završna tačka prijelaznog procesa koji se proteže godinama i koji će, do tada, već promijeniti planove mnogih zaposlenih žena u Federaciji BiH.

U tom okviru, najvažnije pitanje za mnoge ostaje vrlo jednostavno: da li je isplativije otići ranije i prihvatiti manju penziju ili ostati duže u radu radi povoljnijeg obračuna. Odgovor zavisi od godine rođenja, staža, zdravstvenog stanja i porodičnih okolnosti, ali i od toga koliko je neko spreman da još radi prije nego što zatvori jedno životno poglavlje.

Zato se i ove promjene ne doživljavaju samo kao tehnička izmjena zakona, nego kao pravilo koje može oblikovati svakodnevni život velikog broja žena. Svaki mjesec staža i svaka godina života u tom obračunu postaju važni, a oni koji se približavaju penzionisanju sada imaju još jedan razlog da ranije provjere svoje podatke i planiraju naredne korake bez žurbe i bez neprovjerenih pretpostavki.